Posted on at

02.02.2017.

on i ona

U zadnje vrijeme često razmišljam koliko smo mi žene generalno proklete, i koliko nam rijetko tko može ugoditi.

Sjedim sa kolegicom i razmjenjujemo neka iskustva, kako ljubavna tako i životna, a svaka druga rečenica je kad se malo dublje i ozbiljnije protumači sasvim jasna-

...da smo teške kao beton...

Pričale smo o muško-ženskim prijateljstvima, flertovanju, pokušaj zaljubljivanja kod mene i kod nje je u vrlo jednostavnom, teškom stepenu nemoguće.

Pričamo kako nam je rodbini postalo glavno pitanje, imaš li koga? Nikoga na poslu nisi zagledala? Pa nemoguće je da nema baš niko?

A u svemu tome najjače su mi one rodice koje su se udale za princa, i sad bi meni konja uvalile haha. Ili kad mi one krenu sa svojom pričom ma joj ima vremena, vidi mene.

A njena priča ide vrlo jednostavnom uzlanom putanjom.
Završila fax,upoznala doktora koji je pametan, zgodan, šarmantan, uz sve to njenih je godina, iz ugledne porodice, radi još 2 dodatna posla pored redovnog, rodila prvo pa muško (najvažnija činjenica), karijeru nije ni sekunde zapustila, drugo dijete na putu, drugarice nije zanemarila, žena znaj (rečeno citirajući nju).

A u tome svemu ti se natovari onaj uži krug porodice kako bi željeli da se usrećiš, kako ti žele sve najbolje, poBogu snizi kriterije, nemoj da budeš bezobrazan. I na kraju kad kažeš da možda nije do tebe, spuste ti ga jednostavnom rečenicom:

"Ah ima vremena."

Meni se nigdje ne žuri, mlada sam, samo mi vi skinite sa leđa. Ja priznajem da smo mi žene teške, i da kad nam sve krene po normalnom toku, mi postavljamo sebi pitanja, da se nekada i same zapitamo da li smo normalne? Koja god žena kaže da se to njoj ne dešava,ja ću vam reći iskreno ona vas laže.

"Govorila si majko.. žena mora dobra biti
i kad je duša boli mora znati tugu skriti..
Rekla si mi glavu gore cijeli svijet da izgori..
Ali mi nisi nikad rekla majko.. što si bolji da si gori!"